Komad duše, Tamara Popov

kako se zaboravlja neko sa kim si sanjao budućnost?

“Kako se zaboravlja neko sa kim si sanjao budućnost?”, pitala me je jedne večeri.

“Vremenom.”, slagala sam.

Gledala sam u njene uplakane oči i u njima videla bol zbog slomljenog srca. Prvi put. Kako sam mogla da joj kažem da će joj srce, verovatno, biti slomljeno još mnogo puta? Kako sam mogla da joj kažem da se ti neki ljudi sa kojima smo prvi put sanjali o budućnosti ne zaboravljaju nikada?




Kako sam mogla da joj kažem da ta bol na kratko ode, pa se vrati dva puta jača? I da će se noćima buditi, kad joj u snove dođu njegovi zagrljaji, mala kuća puna cveća i dečak sa njegovim očima?

Kako joj reći da sećanja ne mogu da se obrišu i da neke ljubavi zauvek ostaju deo nas? Čak i onda kada odu iz naših života.

Kako da joj objasnim da će ponovo voleti? Da će ponovo imati taj osećaj da nekome pripada do srži i da će sanjati o nekoj drugoj budućnosti? Kako da joj objasnim da će ponovo voleti, ali da nijedna ljubav kasnije neće biti kao ta prva? I da posle nje duša više nikada neće biti cela. Uvek će faliti jedan delić, jedno “a šta da je bilo drugačije…”

2 thoughts on “kako se zaboravlja neko sa kim si sanjao budućnost?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *